| 22 Januar 2010
Onaj ko realizuje tevhid i ne učini ono što ga negira, pridržava se islamskih propisa, obaveza je pustiti ga, ocijeniti ga da je u islamu u njegovom očitovanju dok Allah swt poznaje njegovu nutrinu
Ničiji islam neće biti validan sve dok ne izrekne riječ tevhida, znanjem i ubijeđenjem, riječima i djelima, a zatim realizuje ljubav prema njegovim pripadnicima i odricanje od njegovih neprijatelja.
Ali mi i pored toga potvrđujemo i podvlačimo da onaj ko dođe sa tevhidom, i ne dođe sa onim što mu se suprostavlja, bude se pridržavao islamskih propisa, mora se pustiti na miru. Njemu će se presuditi po islamu što se tiče njegovih očitih djela a Allah zna tajne. Pa ako se kod njega pojavi nešto od onoga što kvari šehadet, time će otpasti od vjere a zašita će se u cjelosti otklonuti od njega.
Ničiji islam neće biti valjan osim ako ne bude znao ono na šta je šehadet ukazao od negiranja širka u ibadetu i odricanja od njega i onih koji ga čine, iskrazivanja neprijateljstva prema njima, sa iskrenim ibadetom jedino Allahu Koji nema ortaka i ljubavi u Njegovo ime.1
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Učenjaci i mu'mini se ne razlilaze u tome da onaj od koga proizađe riječ ili djelo koje ukazuje na njegov kufr, ili njegov širk ili griješenje, da će mu se na osnovu toga presuditi. Makar on bio od onih koji potvrđuju šehadet i koji izvrašavaju neke od ruknova.
Međutim, kafir koji je bio u osnovi kafir će se ostaviti na miru ako izgovori ove riječi i u svojim očitim djelima ne učini ništa što bi se suprostavilo onome što nalažu ove riječi. 2
Neki od učenjaka Nedžda su rekli:
La ilahe illallah znači tevhid u robovanju i obožavanju Allaha swt i odricanju od svakog božanstva mimo Njega, kao što nas je o tome obavijestio o Svom Vjerovjesniku Ibrahimu as riječima:
"Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate, osim s Onim Koji me je stvorio. "( Ez Zuhruf, 26 – 27)
Poslanik saws kaže: Onaj ko posvjedoči La ilahe illallah i unjevjeruje u sve ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su haram a njegov račun će svoditi Allah. Bilježi ga Muslim.
Tako da onaj ko neuznevjeruje u sve ono što se obožava mimo Allaha njegov imetak i krv neće biti zabranjeni. Niti će biti musliman pukim izgovaranjem riječi La ilahe illallah osim ako joj ne doda ono čime će uznevjerovati u sve što se obožava mimo Allaha. Što znači da neće mu pomoći ni spoznaja samog značenja sa pukim izgovaranjem, niti čak ako ne bude prizivao nikoga osim Allaha ako ne uznevjeruje u sve ono što se obožava mimo Allaha, on neće biti musliman a time njegova krv i imetak neće biti zaštićeni.
Ovo je osnova u koju nema sumnje niti u ono što sadrži te da ničiji iman neće biti upotpunjen sve dok ga ne spozna i dok ne bude djelovao po njemu.
Ako bi se reklo: Poslanik saws je osudio Usamu radi toga što je ubio onoga ko je rekao: La ilahe illallah.
Odgovor bi bio da nema sumnje da onaj ko od kafira kaže La ilahe illallah, da će njegova krv i imetak biti zaštićeni sve dok se ne pokaže kod njega ono što suprotira njegovim riječima. Zbog toga je Allah objavio njegovu priču pa kaže:
"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite." (En Nisa, 94)
Međutim ako se potvrdi da se on pridržava značenja šehadeta a to je ubjeđenje da uluhijet i rububijet pripadaju samo Allahu, tako da će njemu pripasti ono što pripada muslimanima a njegove obaveze će biti kao i ostalih muslimana.
Ali ako se potvrdi suprotno tome njegova krv i imetak neće biti zaštićeni pukim izgovaranjem. Ovako je sa svakim onim ko ispolji tevhid, obaveza je ostaviti ga na miru sve dok se ne pokaže od njega ono što je suprotno tome. 3
1 Medžmuatu resail vel mesail, ( 5 / 547).
2 Medžmuatu resail vel mesail, ( 3 / 225).
3 Medžmuatu resail vel mesail, ( 5 / 670 - 671).
| < « | » > |
|---|