| 22 Januar 2010
Uslovi zaštite krvi i imetka između ehlu sunneta,murdžia i haridžija
Šejh Abdu Rahman b. Hasan kaže:
La ilahe illallah je riječ islama. I ničiji islam neće biti validan sve dok ne bude spoznao ono radi čega je postavljena ova riječ, na šta ukazuje, dok se ne prihvati, dok se ne potčini djelovanju po njoj. Ona je riječ iskrenosti što je suprotno širku. Riječ bogobojaznosti koja čuvao onoga ko je izgovori od pripisivanju Allahu širka. Što znači da mu neće koristiti osim sa sedam uslova:
Drugi: Ubjeđenje, što je u stvari savršeno znanje o njoj, što je suprotno sumnji i dvojbi.
Treći: Iskrenost suprotna širku.
Četvrti: Istinoljubivost koja spriječava od licemjerstva.
Peti: Ljubav prema ovoj riječi i prema onome na šta ukazuje, te osjećaj radosti pri tome.
Šesti: Prihvatanje suprotno od odbijanja. Jer je može izgovoriti neko ko je ne poznaje. Ali je ne prihvati od onoga ko poziva u nju, radi oholosti ili inata, što se desilo kod velikog broja.
Sedmi: Potčinjenost njenim pravima. A to su djela koja moraju biti iskrena u potrazi za Allahovim zadovoljstvom.
Šejh Sulejman b. Abdullah u pojašnjenju Kitabu tevhid, kaže:
Izgovor riječi šehadeta je pokazatelj zaštite ali ne i zaštita. Ili će se reći da je zaštita ali pod uslovom primjene. Na što ukazuju riječi Uzvišenog Allaha:
"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite." (En Nisa, 94)
Kada bi riječ šehadeta bila zaštita onda u smislu provjere ne bi bilo značenja. Na to ukazuju riječi Uzvišenog:
"Pa ako se pokaju... " (Et Tewbe, 5)
Tj. od širka i realizuju tevhid.
"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." (Et Tewbe, 11)
Pokazuje da se borba otpočinje radi ovoga, a to je da Allah ima prava u islamu jer onaj ko ne realizuje ove riječi ne postaje muslimanom. Kao što iskrenost u ibadetu Allahu i nevjerovanje u sve ono što se obožava mimo Njega.
Šejh Abdur-Rahman Džibrin pojašnjavajući i komentarišući uslove šehadeta, kaže:
Učenjaci su spomenuli da riječ iskrenosti ima sedam uslova, koje su neki poredali u:
Znanje, ubjeđenje, iskrenost i tvoja istinoljubivost sa ljubavlju, potčinjavanjem i prihvatanje iste.
Ovi uslovi su uzeti proučavanjem i praćenjem dokaza iz Kur'ana i sunneta, neki su dodali osmi uslov pa rekli:
Dodat je osmi da ne vjeruješ u sve ono što je mimo Boga od idola koji se obožavaju.
Ovaj uslov je uzet iz Poslanikovih r riječi: Onaj ko kaže la ilahe illallah i nepovjeruje u sve ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su haram. Bilježi ga Muslim.
Šejh Muhammed b. Abdul Vehab je u Kitabu tevhid spomenuo da je ovo nešto najveličanstvenije što pojašnjava značenje la ilahe illallah. Jer izgovaranje šehadeta nije učinio zaštitnim za krv i imetak, niti čak spoznaju njihovog značenja sa izgovaranjem, niti čak potvrdu toga, niti čak samo to što se Allah priziva mimo svakog drugog i Koji nema ortaka, ili čak što više njegov imetak i krv neće biti zaštićeni sve dok tome ne doda nevjerovanje u ono što se obožava mimo Allaha. A ako posumnja onda njegovi imetak i krv nisu haram... i td.
Značenje ovog uslova je da se bude ubijeđeno u nevalidnost ibadeta svemu drugom mimo Allaha. Te da svako onaj ko usmjeri nešto što je samo od Allahovog prava nekom drugom on je mušrik i zalutao je. Te da sve ono što se obožava mimo Allaha od kaburova, mjesta i sličnog, jeste produkt neznanja mušrika i njihovih izmišljotina. Onaj ko im to odobri ili ko posumnja u to da li su u pravu ili ne, ili posumnja u nevalidnost onoga na čemu su onda on nije od pripadnika tevhida, makar rekao: La ilahe illallah, ili makar i ona sam ne obožavao nikoga osim Allaha.
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Veliki broj mušrika u ovom vremenu su pogriješili i pomislili da onaj ko proglasi nevjernicima onoga ko izgovori šehadet da su haridžije. Ali nije tako, jer izgovor šehadeta neće zaštititi onoga ko ga izrekne sve dok ne spozna njegovo značenje i dok bude postupao po onome što nalaže, iskreno ispolji ibadet Allahu, i ne pripiše Mu nikoga od ortaka, ovakvom šehadet koristi.
Ali onaj ko ih izgovori ali se ne potčini, nego počini širk Allahu, pa uzme posrednike i zagovarače mimo Allaha. Od njih traži ono što ne može učiniti niko osim Allaha, prinosi im žrtve, prema njima postupa onako kako su postupali pagani i mušrici. Ovakvom čovjeku šehadet ne koristi, naprotiv on negira šehadet. Kao što Uzvišeni kaže:
"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!’, i Allah zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. "(El Munafiqun, 1)
Šehadet la ilahe illallah znači ibadet samo Allahu i ostavljanje svakog vida ibadeta nekom drugom. Onaj ko se uzoholi nad Njegovim ibadetom i ne bude Ga obožavao, nije od onih koji svjedoče La ilahe illallah. Jer onaj ko obožava Njega i obožava nekoga mimo Njega nije od onih koji svjedoče La ilahe illallah.
"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." (Et Tewbe, 11)
Pokazuje da se borba otpočinje radi ovoga, a to je da Allah ima prava u islamu jer onaj ko ne realizuje ove riječi ne postaje muslimanom. Kao što iskrenost u ibadetu Allahu i nevjerovanje u sve ono što se obožava mimo Njega.
Šejh Abdur-Rahman Džibrin pojašnjavajući i komentarišući uslove šehadeta, kaže:
Učenjaci su spomenuli da riječ iskrenosti ima sedam uslova, koje su neki poredali u:
Znanje, ubjeđenje, iskrenost i tvoja istinoljubivost sa ljubavlju, potčinjavanjem i prihvatanje iste.
Ovi uslovi su uzeti proučavanjem i praćenjem dokaza iz Kur'ana i sunneta, neki su dodali osmi uslov pa rekli:
Dodat je osmi da ne vjeruješ u sve ono što je mimo Boga od idola koji se obožavaju.
Ovaj uslov je uzet iz Poslanikovih r riječi: Onaj ko kaže la ilahe illallah i nepovjeruje u sve ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su haram. Bilježi ga Muslim.
Šejh Muhammed b. Abdul Vehab je u Kitabu tevhid spomenuo da je ovo nešto najveličanstvenije što pojašnjava značenje la ilahe illallah. Jer izgovaranje šehadeta nije učinio zaštitnim za krv i imetak, niti čak spoznaju njihovog značenja sa izgovaranjem, niti čak potvrdu toga, niti čak samo to što se Allah priziva mimo svakog drugog i Koji nema ortaka, ili čak što više njegov imetak i krv neće biti zaštićeni sve dok tome ne doda nevjerovanje u ono što se obožava mimo Allaha. A ako posumnja onda njegovi imetak i krv nisu haram... i td.
Značenje ovog uslova je da se bude ubijeđeno u nevalidnost ibadeta svemu drugom mimo Allaha. Te da svako onaj ko usmjeri nešto što je samo od Allahovog prava nekom drugom on je mušrik i zalutao je. Te da sve ono što se obožava mimo Allaha od kaburova, mjesta i sličnog, jeste produkt neznanja mušrika i njihovih izmišljotina. Onaj ko im to odobri ili ko posumnja u to da li su u pravu ili ne, ili posumnja u nevalidnost onoga na čemu su onda on nije od pripadnika tevhida, makar rekao: La ilahe illallah, ili makar i ona sam ne obožavao nikoga osim Allaha.
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Veliki broj mušrika u ovom vremenu su pogriješili i pomislili da onaj ko proglasi nevjernicima onoga ko izgovori šehadet da su haridžije. Ali nije tako, jer izgovor šehadeta neće zaštititi onoga ko ga izrekne sve dok ne spozna njegovo značenje i dok bude postupao po onome što nalaže, iskreno ispolji ibadet Allahu, i ne pripiše Mu nikoga od ortaka, ovakvom šehadet koristi.
Ali onaj ko ih izgovori ali se ne potčini, nego počini širk Allahu, pa uzme posrednike i zagovarače mimo Allaha. Od njih traži ono što ne može učiniti niko osim Allaha, prinosi im žrtve, prema njima postupa onako kako su postupali pagani i mušrici. Ovakvom čovjeku šehadet ne koristi, naprotiv on negira šehadet. Kao što Uzvišeni kaže:
"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!’, i Allah zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. "(El Munafiqun, 1)
Šehadet la ilahe illallah znači ibadet samo Allahu i ostavljanje svakog vida ibadeta nekom drugom. Onaj ko se uzoholi nad Njegovim ibadetom i ne bude Ga obožavao, nije od onih koji svjedoče La ilahe illallah. Jer onaj ko obožava Njega i obožava nekoga mimo Njega nije od onih koji svjedoče La ilahe illallah.
Durer sunnije, ( 2 / 246)
Tejsirul azizil hamid, str. 92 – 93.
Durer sunnije, ( 12 / 263 – 264).
| < « | » > |
|---|