Autor Milletu-Ibrahim | 18 Januar 2010

Dokazi iz Kur'ana, sunneta i konsenzusa po shvatanju učenjaka o kufru onoga ko obožava nekoga mimo Allaha, makar klanjao, postio i tvrdio da je musliman čija su krv i imetak zabranjeni

Šejh Sulejman b. Abdullah, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Znaj da su se učenjaci složili da onaj ko usmjeri bilo šta od dvije vrste dova nekom mimo Allaha, on je mušrik. Pa makar on rekao: La ilahe illallah Muhammedun resulullah, klanjao, postio on, jer je uslov sa šehadetom da se ne obožava niko mimo Allaha swt. Onaj ko izrekne šehadet i bude obožavao nekoga mimo Allaha I nije učinio ono što je njegova suština. Makar iz izgovarao kao što su to činili jevreji i govorili: La ilahe illallah. Ali su bili mušrici. Što znači da puko izgovaranje šehadeta nije dovoljno da bi se ušlo u islam bez djela i ubjeđenja sa njihovim značenjima po konsenzusu.

Nešto je spomenuo od stavova učenjaka po tom pitanju, a nama iako je dovoljna Allahova Knjiga i sunnet našeg Vjerovjesnik saws, u odnosu na svaku priču, ipak su se neki ljudi pripisali određenim skupinama. Kada bi pred njega iznio svaki ajet iz Allahove Knjige i svaki vid sunneta od Allahovog Poslanika saws, ne bi prihvatio to dok mu ne izneseš nešto od stavova učenjaka ili od skupine kojoj on pripada.
Imam Ebul Vefa Ali b. Akil El Hanbeli, autor djela El Funun, koju je napisao u otprilike četiri stotine tomova pored drugih zbirki. U spomentoj knjizi on kaže: Pošto su obaveze otežale neznalicama i zalutalima, odstupili su od šerijatskih propisa postavivši propise sebi koje su sami cijenili. Tako da su im postali lahki osim ako neko drugi ne ulazi u njihov domen. Po mom mišljenju oni su kafiri zbog tih propisa kao što je veličanje kaburova, obraćanje mrvima sa potrebama, piranje natpisa po njima: Zaštitniče moj učini mi to i to. Ili vješanjem krpica po drveću slijedeći one koji su obožavali Lata i Uzaa. Ovo je prenijelo više učenjaka potvrđujući njegov stav, zadovoljni sa njime, a od njih je bio i Imam Ebul Feredž b. Al Dževzi, Imam Ibn Muflih autor knjige El Furua i drugi.
Šejhul Islam u djelu Risale sunnije kaže: Ako je u Vjerovjesnikovo saws vrijeme postojalo onih koji su se pripisivali islamu i koji su otpali od njega pored njihovog ogromnog ibadeta, onda neka zna onaj ko se u ovom vremenu pripisuje islamu i sunnetu može takođe otpasti od islama iz sljedećih razloga:
Od njih je: Zastranjivanje o kojem je Allah u Kur'anu rekao:

"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju." (En Nisa, 171)
Isto se odnosi na zastranjivanje u pogledu pojedinih šejhova, ili zastranjivanje u pogledu Alije b. Ebu Taliba. Ili zastranjivanje u pogledu Mesiha a.s. svako onaj ko zastrani u pogledu vjerovjesnika ili dobrog čovjeka pripisao mu jedan vid božanstva. Kao da kaže: Gospodaru moj, ti taj i taj, pomozi mi, podrži me, opskrbi me, olakšaj mi, ja sam u tvojoj zaštiti, i slično tome od riječi, sve to predstavlja širk i zabludu. Počinitelju će se dati pravo na pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit će se a ako ne onda će biti ubijen. Allah je poslao poslanike i objavio knjige sa ciljem da samo On bude obožavan. Da se pored njega ni jedno drugo božanstvo ne priziva. Oni koji pored Allaha prizivaju druga božanstva kao što je Mesih, meleki i kipovi, nisu bili ubijeđeni da stvaraju stvorenja ili da spuštaju kišu, ili da proklije nešto iz zemlje, nego su ih obožavali, njih ili njihove kaburove ili su obožavali njihove slike, i govorili su:

'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili’ (Ez Zumer, 3)
Ili su govorili:

'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.’ (Junus, 18)
Pa je Allah poslao poslanike zabranjujući da se neko priziva u dovi momo Njega bez razlike da li to bila dova ibadeta ili dova traženja pomoći. Kraj.
Hafiz Ebu Bekr Ahmed b. Ali El Makrizi, autor njige El Hutat, je napisao u svojoj knjizi o tevhidu da je dova upućena nekom drugom širk.
Šejhul Islam kaže: Onaj ko između sebe i Allah postavi posrednike, oslanjajući se na njih, prizivajući ih i moleći, počinio je kufr po konsenzusu. Ovo su od njega prenijeli mnogo potvrđujući ovaj stav. Od njih je bio Ibn Muflih u djelu El Furua, kao i autor Sahiba, autor El Gajetu, autor El Ikna'a i njegov komentator i mnogi drugi. Ovaj konsenzus je validan i nužno poznat od vjereučenjaci sva četiri mezheba i drugi su pisali u poglavlju o murtedima da onaj ko počini širk biva kafirom, tj. onaj ko obožava nekoga mimo Allaha bilo kojom vrstom ibadeta. Kur'anom, sunnetom i konsenzusom je potvrđeno da je upućivanje dove Allahu ibadet usmjeren Njemu, što znači da ako bude usmjerena nekom drugom to će predstavljati širk.
Šejh Abdullah b. Abdu Rahman Ebu Battin kaže:
Kadi Ijjad u djelu Eš Šifa je rekao: Poglavlje o pojašnjenju riječi koje vode u kufr. Pa sve dok nije rekao: Jasno je u ovome da svako onaj ko se izjasni negiranjem rububijeta ili Allahove jednoće, ili izjavi obožavanje nekoga pored Allaha je kufr. Pa dok kaže: Oni koji su počinili širk obožavajući kipove ili nekoga od meleka, ili od šejtana, ili sunce, zvijezde, vatru ili nekoga mimo Allaha od arapskih mušrika, ili pripadnika Indije, Sudana i drugih. Pa kaže: Kako može svijet imati nekoga drugog kao tvorca osim Allaha, ili upravielja, sve to je kufr po konsezusu muslimana.
Pogledaj priču o konsen muslimana o kufru onoga ko obožava nekoga mimo Allaha od meleka ili nekog drugog, ovo je očito a Allahu pripada zahvala.
Također, rahimehullah, je rekao:
Allah mu se smilovao, kaže: Što se tiče onoga što si pitao o tome da li je dozvoljeno proglasiti nekoga lično kafirom ako počini nešto od onoga što se smatra djelima kufra?
Stvar na koju ukazuju Kur'an, sunnet i konsenzus učenjaka da je kufr kao što je širk obožavanje nekoga mimo Allaha swt. Onaj ko počini nešto od ove vrste, ili to smtra lijepim, onda nema sumnje u njegov kufr. I nema ništa u tome ako kažeš za onoga kod koga se nešto od toga našlo da kažeš taj i taj je počinio kufr tim i tim djelom.
Ovo pojašnjava da su pravnici u poglavlju o murtedima navodili mnoge stvari radi kojih musliman postaje murtedom kafirom. Ovo poglavlje bi otpočinjali riječima: Onaj ko pripiše Allahu širk počinio je kufr. Dat će mu se prilika na pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit će se a ako ne onda će biti ubijen. Tako da će prilika na pokajanje odnositi se na određenu osobu. Neki od novotara su kod Šafije rekli: Kur'an je stvoren. Pa je rekao: Počinio su kufr prema Uzvišenom Allahu. Tako da je moguće primijetiti mnogo primjera kod učenjaka kako proglašavaju određenu osobu kafirom.
Najveća vrsta kufra jeste širk obožavanjem nekoga mimo Allaha. To je kufr po konsenzusu muslimana, i nema prepreke da se proglasi kafirom onaj ko počini ovaj grijeh. Isto kao što se za onoga koji počini blud kaže bludnik, ili ko konzumira kamat kaže se da je lihvar, a Allah najbolje zna. Prenšeno doslovce, i neka je salavat i selam na Muhammeda i njegove ashabe.

 

Tejsirul azzil hamid, 155 – 147.

Medžmuatu resail vel mesail nedždije, (5 /  523).

< «		» >