Odgovor na najpoznatije sumnje mušrika

Autor Milletu-Ibrahim | 08 Novembar 2009

Mušrici su se zavarali kada su pomislili da su ajeti o mušricima i kafirima, misleći da se radi o ljudima koji su bili i nakon kojih niko takav nije ostao. To su im loši učenjaci ukrasili i predstavili lijepim u njihovim srcima. Tako da se širk ustalio u njihovim srcima, a o Allahu su mislili loše, čime su postali uništeni narod.

Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, Allah im se svima smilovao, prenoseći od Imama Ibnul Kajjima, rahimehullah, kaže:

Ono što se ustalilo u srcima ovih mušrika i njihovih predaka jeste to da će se njihova božanstva zauzimati za njih kod Allaha. Ovo je očiti širk. To je Allah osudio u Svojoj Knjizi, negirao i obavijesti da šefat pripada samo Njemu. Uzvišeni kaže:

"Reci: 'Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas neće moći nevolje osloboditi niti je preusmjeriti.' "(El Isra, 56)

I kaže:

"Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti." (Sebe', 22 -23)

Kur'an je ispunjen ajetima sličnim ovima. Ali većina ljudi ne osjeća kako ulazi u trenutno zbivanje pod zastorom njegovog ubjeđenja da se radi o ljudima koji su nestali i koje niko nije naslijedio. To je ono što se postavlja između čovjeka i shvatanja Kur'ana. Kao što je Omer b. Hattab r.a. rekao: Uže islama će biti rastrgano končić po končić. I to onda kad u islamu odrastu oni koji nepoznaju džahilijet.

Ovo je zato što ne poznaje širk, i ono što je od njega Kur'an pokudio i predstavio ružnim. Radi toga će pasti u njeg, potvrditi ga, ne znajući da je to ono na čemu su bili pagani. Tako da će uže islama biti prekinuto, a dobro će postati zlim, a zlo će postati dobrim. Novotarija će postati sunnetom a sunnet novotarijom. Čovjek će radi čistog imana i iskrenog tevhida biti proglašen kafirom. Proglašen će biti novotarom radi iskrenog slijeđenja Poslanika saws, i zbog njegovog odbacivanja novotarija i hirova. Onaj ko ima vida i živo srce to vidi u stvarnosti a pomoć je samo od Allaha.[1]

Šejh Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullah, nakon što je pojasnio, potvrdio i proglasio tagute njegovog vremena kafirima, kaže:

Ako bi se munafik raspravaljo time što je navodno ajet objavljen o kafirima, onda mu recite: Da li je neko od učenjaka, predaka i potomaka, rekao: Da se ovi ajeti ne odnose na one koji to učine od muslimana? Ko je to rekao prije tebe?

Isto tako mu recite da je to odbijanje konsenzusa muslimana. Jer njihovo dokazivanje ajetima koji su objavljeni o kafirima, se odnose na one koji ta djela učine od muslimana, i toga je mnogo više nego što bi se moglo navesti.[2]

Šejh Abdullah b. Abdu Rahman Ebu Battin kaže:

A onaj ko kaže: Da ajeti objavljeni o propisima koji se odnose na mušrike, ne odnose se na one koji počine njihova djela, predstavlja veliki kufr. Jer ovako nešto neće reći osim onaj u kome se razbijesnilo ludilo neznanja.

Da li je moguće da kaže da su šerijatske kazne koje su spomenute u Kur'anu objavljene ljudima koji su bili i nestali. Što znači da bludnik danas ne bi trebao biti kažnjen, niti bi se kradljivcu ruka odsjekla i slično tome. Iako je ovo stav od kojeg se čovjek stidi da ga spomene. Da li će ovaj, jedan od onih koji se raspravlja od mušrika, reći: Obraćanje za namaz, zekat i ostale vjerske obaveze se odnose na ljude koji su nestali tako da su Kur'anski propisi nevalidni.

Mušrici su se oslonuli na neznalice koje su im se predstavile u odjeći učenih i dobrih, koji su im podmetnuli da tevhid podrazumijeva puko izgovoranja šehadeta te da nakon toga ništa neće naštetiti od djela. Nakon toga su prisustvovali veseljima i klubovima njihovih laži kako bi im ih uljepšali. Oni koji ih nisu uljepšavali nisu ih ni osuđivali. Tako da su kuburije i mušrici bili zadovoljno time čime su njihova prsa bila zaleđena. Mislili su da će ih njihove građevine zaštititi od dokaza pripadnika tevhida, argumenata monoteista, radi čega se podigla njihova zastava, obznanila njihova laž i proširio njihov širk.

Šejh Hamed b. Nasir b. Muamer, znameniti imam, rahimehullah, u odgovoru na ovu očitu laž, kaže:

Što se tiče njegovog stava, jednog od mušrika koji zastupa ovaj stav, tj. da su mnogi od učenjaka učinili ove stvari ili da su učinjene u njihovom prisustvu ali da nisu osudili ili spriječili. Od toga je njihovo redovno posjećivanje građevina nad kaburovima, smatrajući ih mjestima koja zaslužuju stalno obilaženje. Jer svaka građevina ima svoj poznati dan u određenom mjesecu. Njoj se dolazi iz svih krajeva, a desi se da tu prisustvuju neki od učenjaka ali to ne osuđuju.

Odgovor je na više načina:

Prvi način: Allah je stvorenjima naredio pokoravanje Poslaniku saws, te je obavijestio da onaj ko se pokorava Poslaniku saws istovremeno se pokorava Allahu. Allah swt kaže:

"Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu." (En Nisa, 80)

I kaže:

"Reci: 'Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti.'" (Ali- Imran, 31)

I kaže:

"... pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu." (En Nur, 54)

I kaže:

"... ono što vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite." (El Hašr, 7)

"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku." (En Nisa, 59)

Pa ako se ljudi u nečemu od vjerskih stvari raziđu, da li je to vadžib, haram ili dozvoljeno, obaveza je obratiti se Allahu i Poslaniku radi čega je došlo do razilaženja. A vjernik koji se na to pozove na njemu je da kaže: Slušam i pokoravam se. Uzvišeni kaže:

"Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im On presudi, samo reknu: 'Slušamo i pokoravamo se!’" (En Nur, 51)

Onaj ko nam se suprostavi u ovom ili nekom drugom pitanju, mi se sudimo po onome što je od Allaha i Poslanika, a ne po mišljenju i stavovima ljudi.

Tako da onome ko dopušta izgradnju kupola nad kaburovima od kamena i gipsa, osvjetljava je, namješta u njoj prostirke i mermer, vješa o nju kandilje od srebra i slonovače, ili je odijeva kao što je preko Kabe stavlja prekrivač, reći ćemo: Da li je Allahov poslanik saws naredio ili podsticao na ovako nešto? Ili je zabranio i naredio da se ukloni sve ono što vodi ka ovome? Ono što nam je naredio izvršit ćemo, a ono što nam je zabranio klonut ćemo se toga. Tako da će njegov sunnet presuditi između nas i našeg prtoivnika u onome u čemu se ne slažemo.

Pa kažemo: U Muslimovom Sahihu je zabilježeno od Ebu Hejadža El Esedija da je rekao: Alija b. Ebu Talib r.a. mi je rekao: Hoćeš li da te pošaljem sa onim sa čime me je poslao Allahov poslanik saws? Da ne ostavim ni jedne slike a da je ne izbrišem niti istaknutog kabura a da ga ne poravnim. Isto tako u njegovom Sahihu od Sumame b. Šefija El Hemanija se prenosi da je rekao: Bili smo sa Fudalom b. Ubejdom u Bizantiji, pa nam je jedan od prijatelja umro. Fadale je naredio da se njegov kabur poravna sa zemljom. Nakon toga reče: Čuo sam Allahovog poslanika saws da je naredio da se poravna. U njegovom Sahihu se takođe bilježi od Džabira b. Abdullaha da je rekao: Allahov Poslanik saws je zabranio da se kabur označava[3], da se na njemu sjedi ili da se nad njim nešto gradi. U Sunnenima Ebu Davuda i Tirmizije se bilježi od Džabira r.a. da je Allahov poslanik saws zabranio da se kaburovi označavaju, da se nad njima nešto gradi ili da se po njim piše. Tirmizi kaže: Hadis je dobar i vjerodostojan.

Od Ibn Abbasa ra se prenosi da je rekao: Allahov poslanik saws je prokleo žene koje posjećuju mezarje, i one koji ih uzimaju mjestima molitve i nad njima pale svijeće. Bilježe ga Imam Ahmed i autori Sunnena.

Allahov poslanik saws je zabranio da se nad njima nešto gradi, zatim je naredio da ako je nešto zagrađeno da se poruši. Zabranio je da se po kaburovima piše bilo šta. Prokleo je one koji ih osvjetljavaju. A mi naređujemo ono što je naredio Allahov poslanik saws od poravnjavanja kaburova, zabrane izgradnje nad njima, isto onako kako je Poslanik saws zabranio. Jer je Allah naredio da se njemu pokoravamo i slijedimo.

Položaj ashaba u pogledu slijeđenja

Drugi način: Ako bi rekao: Da nije ubijeđen niti mu je smireno srce u odnosu na ono što je prenešeno od Poslanika saws. Pa kažeš: Učenjaci su bolje poznavali od nas sunnet i pokorniji su bili Allahu i Poslaniku saws.

Reći ćemo da su najučeniji i najbolje upoznati ljudi sa onim što je Poslanik saws naredio i ono što je zabranio bili ashabi, da Allah bude zadovoljan sa njima. Najbolje su poznavali njegov sunnet, bili su mu najpokorniji u naredbama. Oni su bili zadovoljni sa Allahom a Allah sa njima. Kao i to što je Allah zadovoljan sa onim koji ih budu slijedili u dobročinstvu.

U hadisu od Irbada b. Sarije ra se prenosi da je Allahov poslanik saws rekao: Na vama je da se držite mog sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa nakon mene. Držite ga se čvrsto kao kutnjacima. Čuvajte se inovacija, jer je svaka novotarija zabluda. Isto tako u Sahihu se prenosi da je Poslanik saws rekao: Najbolja generacija je ona u kojoj sam ja, zatim oni koji su poslije njih a zatim oni koji su poslije njih.

Abdullah b. Mesud ra kaže: Ko od vas slijedi sunnet neka slijedi one koji su već umrli. Jer od smutnje živog nemožeš biti siguran. To su Muhammedovi saws ashabi. Bili su najpokornijih srca u ovom ummetu. Najbudljeg znanja, a najmanje su osjećali tegobu. Narod kojeg je Allah odabrao kao prijetelje Njegovog Poslanika saws, narod koji je uspostavio Njegovu vjeru. Priznajte im njihovo pravo. Držite se njihovog puta, jer su oni bili na Pravom putu.

Huzejfe b. Jeman ra kaže: O skupino učača, stanite na pravom putu slijedeći one koji su bili prije vas. Tako mi Allaha oni su vam daleko odmakli, jer ako bi ste krenuli desno ili lijevo onda bi ste veoma daleko odlutali.

Ako bi nam neko naveo kao dokaz ono na čemu su kasnije generacije, mi ćemo reći da je naš dokaz ono na čemu su bili ashabi i tabiini kao najvrijednije generacije. A ne ono na čemu su bile kasnije skupine onih koji su govorili ono što nisu radili, ili su radili ono što im nije bilo naređeno. A evo ashaba Allahovog poslanika saws, da li je neko od njih prenio da su oni gradili kupole nad kaburovima ili da su ih osvijetljavali? Ili da li su ih ogrtali ili prekrivali svilom? Ili je to nešto što se pojavilo nakon njih od inovacija koje su u suštini samo novotarije i zablude?

Poznato je da je među njima bilo kaburova ashaba koji su umrli još za vrijeme Allahovog poslanika saws a i nakon njegove smrti što je nemoguće izbrojati. Da li su oni nešto gradili nad njihovim kaburovima i da li su ih na takav način poštivali? A nekamoli da im mole za svoje potrebe ili da od Allaha traže radi onih koji su u kaburovima. A onaj kod koga se nađe vjerodostojna predaja neka nam ukaže na nju, a neće sigurno uspjeti. Ovo je sunnet Allahovog poslanika i njegovih ashaba u pogledu kaburova.[4]

Skupine mušrika, u različitim periodima i vremenima su naslijedili sumnju a to je uzimanje dokaza slijđenja očeva u činjenju širka. Oni su kod njih nešto povjerljivo, a oni, kako to tvrde, se neće složiti osim oko upute i ispravnog puta, zbog toga je obaveza da budu slijeđeni bez inoviranja.

Allah je rekao istinu kada kaže:

"I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihovih kičmi izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar vaš? – oni su odgovarali: Jesi, mi svjedočimo - i zato da na Sudnjem danu ne reknete: „Mi o ovome nismo ništa znali. Ili da ne reknete: Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili? I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi." (El Araf, 172 – 174)

Šejh Salih El Fevzan, Allah mu se smilovao, u navođenju nekih sumnji mušrika i odgovoru na njih, kaže:

Zbog toga što su podmetnute mnoge sumnje i priče, radi kojih su zavedeni mnogi ljudi, ubrajajući ih u dokaze kojima obrazlažu svoj širk i zabludu, ustrajavajući ono na čemu su, postala je obaveza da se ova laž otkrije i da se dože njena neisptavnost.

"... da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza." (El Enfal, 42)

Od ove sumnje ima starih stvari koje su mušrici odavno 'prosuli' još u drevnim narodima, a ima i onoga što su mušrici prosuli u novije vrijeme od ovog ummeta.

Od ove sumnje je:

Prvo: Sumnja koja je možda zajednička za sve skupine mušrika u svim narodima. A to sumnja korištenja dokaza onoga na čemu su bili njihovi očevi i djedovi. Te da u so ni naslijedili ovo vjerovanje od potomka preko pretka.kao što Uzvišeni Allah kaže:

"Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove njihove slijedimo." (Ez Zuhruf, 23)

Ovo je dokaz kojem pribjegava onaj ko nemože da iznese bilo kakav dokaz ta svoju tvrdnju. Ovo je tako neznatan dokaz kojem se ne daje nikakva pažnja na mejdanu rasprave. Jer oni očevi koje su oni slijedili nisu bili na pravom putu. A onaj ko je takav nije dozvoljeno slijediti ga i povoditi se za njim. Uzvišeni im odgovara pa kaže:

"Zar i onda – govorio bi on –kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?" (Ez Zuhruf, 24)

I kaže:

"Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na pravom putu bili?!" (El Maide, 104)

I kaže:

"Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili?" (El Beqare, 170)

Slijeđenje očeva biva pohvalno ako su bili u pravu, kao što Uzvišeni govoreći o Jusufu a.s. kaže:

 "... i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim." (Jusuf, 38)

I kaže:

"Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju pove." (Et Tur, 21)

Sumnja koja se nameće kao dokaz slijeđenja očeva na čemu su bili je nešto što se vrti u dušama mušrika sa kojima prkose poslanicima i vjerovjesnicima, alejhimussalatu ve sselam.

Nuh a.s. svom narodu rekao:

"O narode moj, samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite? Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: Ovo je čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih. "(El Mu'minun, 23 – 24)

Dakle, oni su uzeli kao dokaz ono na čemu su bili njihovi očevi da bi se time suprostavili Nuhu a.s.

Salihov a.s. narod mu je govorio:

"Zašto nam braniš da obožavamo ono što su preci naši obožavali?" (Hud, 62)

Ibrahimov narod je govorio:

"...ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju."(Eš Šu'ara, 74)

Faraon je govorio Musau as:

"A što je sa narodima davnašnjim?" (Ta ha, 51)

Arapski mušrici su govorili Muhammedu saws kada im je rekao: Recite la ilahe illallah. Rekli su:

"Za ovo nismo čuli u vjeri prethodnoj, ovo nije ništa drugo već namještena laž." (Sad, 7)

[1] Akidetu muvvehidin, kelimat nafia, str. 233.

[2] Durer sunnije, ( 10 / 58 – 59)

[3] Ovdje se misli na postavljanje ograde okolo kabura.

[4] Durer sunnije, ( 11 / 77 – 83).