| 19 Oktobar 2009
Svako ko obožava nekoga mimo Allaha ostaje bez svih uslova zaštitne riječi, osim što je puko izgovara. Makar nakon toga došao sa dobrim djelima koliko bi se Zemlja ispunila od njega se to neće prihvatiti a na Ahiretu će biti od propalih
Šejh Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Uzvišeni je rekao:
"Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! "(El Beqare, 165)
Svako onaj ko pripiše Allahu ortaka, prizivajući ga mimo Allaha, trežeći od njega nešto, nada se u njega i u ono što očekuje da će mu odrediti od potreba i uklanjanja nedaća, kao što je stanje kuburija, obožavaoca taguta i idola, jer mora postojati štovanje i ljubav kroz ovo. Oni ih zavoljeli pored Allaha iako vole Allaha i kažu: La ilahe illallah. Klanjaju, poste, ali su učinili širk Allahu time što su mu pridružili u ljubavi i ibadetu nekoga drugoga.
Uzimanje ovih idola i poklanjanje ljubavi njima mimo Allaha, kvari sve ono što su rekli i svako djelo koje su učinili. Jer se od mušrika ne prihvata djelo niti mu ono biva valjanim.
A ovi iako su rekli: La ilahe illallah. Ostavili su svako ograničenje kojim je određena ova veličanstvean rečenica kao što je znanje o onome na šta ukazuje. Zbog toga što mušrik ne poznaje njeno značenje pripisao je Allahu sudruga u ljubavi i drugom. To je neznanje koje negira znanje od onoga na šta je ukazalo od iskrenosti. On nije bio iskren u svom izricanju ove rečenice, Izostavljen je tekst na arapskom tako da su ajeti u prevodu znacenja jer nije negirao ono što negira od širka, niti je potvrdio ono što je potvrdila od iskrenosti. Isto tako je izostavio i ubjeđenje. Jer da je znao njeno značenje i ono na šta je ukazala on bi to negirao ili sumnjao bi u to i ne bi to prihvatio tako da bi to bila istina.
Onaj ko ne proglasi kafirom ono što se obožava mimo Allaha, kao što je u hadisu, nego povjeruje u ono što se obožava mimo Allaha, uzimajući to za idola, voleći ga i usmjeravajući mu ibadet mimo Allaha, kao što Allah kaže:
"Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole!" (El Beqare, 165)
Jer su oni iskreno ispoljili svoju ljubav prema Njemu tako da ne vole nikoga osim Njega. Vole one koje voli On. Sva svoja djela iskreno čine samo radi Allaha. Smatraju nevjrenicima sve ono što se obožava mimo Allaha. Ovo postaje jasno onome kome Allah podari spoznaju istine i prihvatanja onoga na šta su ukazali ovi ajeti od značenja šehadeta la ilahe illallah i na tevhid koji je njeno značenje. Na što su pozivali poslanici pa razmisli i ti.[1]
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman kaže: Šejh Muhammed b. Abdul Vehab je rekao:
Puko izgovaranje šehadeta, bez znanja o njenom značenju, ili bez djelovanja po onome što nalaže, osoba ne postaje muslimanom, nego je to dokaz protiv čovjeka. Za razliku od onoga ko tvrdi da je iman samo potvrda kao što kažu kurramije, ili samo vjerovanje kao što kažu džehemije. Allah je utjerao u laž munafike u onome sa čime su došli i tvrdili od šehadeta te se njihova laž zabilježila. Iako su oni došli sa riječima potvrdnog značenja.
Uzvišeni kaže:
"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!’, i Allah zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci." (El Munafiqun, 1)
Oni su svoje riječi svjedočenja potvrdili sa riječju ‘zaista’ i 'tvrdimo' zatim sa imeničkom rečenicom, ali ih je utjerao u laž i potvrdio njihovo laganje istim onim čime su oni potvđivali svoje svjedočenje. Jedno za drugo. Ali je dodao nazvavši im pogrdnim nadimkom, i znanjem čudnim i fenomenalnim.
Na osnovu ovoga možeš znati da naziv imana mora sadržati vjerovanje i djelo. Onaj ko svjedoči la ilahe illallah, a pored Allaha obožava nekog drugog onda on nema šehadeta. Makar klanjao, davao zekat, postio i činio neka još djela od islama. Uzvišeni je o onima koji su vjerovali u jedan dio Knjige a drugi odbacivali, rekao:
"Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! "(El Beqare, 85)
I kaže:
"Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku te govore: „U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo“, i žele između toga dvoga iznaći put neki." (En Nisa, 150)
I kaže:
"A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati." (El Mu'minun, 117)
Kufra postoje dvije vrste: Neograničeni i ograničeni.
Neograničeni je da nevjeruje u sve ono sa čime je došao Poslanik.
Ograničeni je da nevjeruje u jedan dio sa čime je došao Poslanik. Neki od učenjaka su proglasili kafirom onoga ko negira sporednu stvar u vjeri ali oko koje postoji konsenzus. Kao što je naslijeđivanje djeda i sestre. Makar on klanjao i postio. Pa šta onda reći za one koji prizivaju dobre i njima usmjeravaju svoje iskrenost i srž ibadeta?
Ovo je spomenuto u sažetim verzijama knjiga četiri mezheba. Čak su proglašavali nevjernikom radi pojedinih riječi neznalice koji bi ih upotrijebili, makar klanjali i postili.
Allah mu se smilovao, kaže: Ashabi su proglasili nevjernicima one koji su odbili dati zekat pa su se protiv njih borili iako su ovi potvrđivali šehadet, obavljali namaz, post i hadž.
Allah mu se smilovao, kaže: Ummet se složio oko kufra porodice Ubjedullaha El Kadaha iako su oni izgovarali šehadet, klanjali i gradili džamije u Egipatskom Kairu i drugdje.
Spomenuo je knjigu od Ibn Dževzija koju je napisao o obavezi borbe protiv njih i ubijanja istih imenujući je Pomoć nad Egiptom. Kaže: Ovo je poznato svakom onome ko ima i najmanje znanje o nauci i vjeri.
Uporedio je kuburije u tome što klanjaju, poste i vjeruju u proživljenje, da bi time zaslijepili oči masama, i umotavanjem svojih djela kako bi proširili svoj širk. Pa se kaže: Po njihovom islamu i njihovom imanu. A to Allaha, Poslanik i vjernici neće nikada prihvatiti.[2]
Šejh Abdu Rahman b. hasan, rahimehullah, o propisu vezanom za mušrika na Ahiretu, u pojašnjenjenju Kitabu tevhid, kaže:
Autor, rahimehullah, kaže: Muslim bilježi od Džabira da je Allahov poslanik saws rekao: Onaj ko se susretne sa Allahom ne čineći Mu širk ući će u džennet. A onaj ko se susretne sa ALlahom pripisujući Mu širk ući će u Vatru.
Kaže: Onaj ko se susretne sa Allahom ne čineći Mu širk… Kurtubi kaže: Tj. ne uzima pored Njega ortaka u uluhijetu, ne u stvaranju niti u ibadetu.
Ono što je poznato od šerijata i oko čega postoji slaganje kod ehlu sunneta jeste da onaj ko umre na tome mora ući u džennet. Makar prije toga prošao kroz određene vrste patnje i iskušenja. A onaj ko umre na širku neće ući u džennet niti će ga ibuhvatiti Allahova milost. Nego će u Vatri ostati za uvijek. Bez prekida patnje ili nestanka postojanja.
Nevevi kaže: Što se tiče ulaska mušrika u Vatru odnosi se na općenitost. U nju će ući i tamo će vječno ostati. U tome nema razlike između kitabije jevreja i kršćanina i između idolopoklonika i svih ostalih vrsta kafira. Kod sljedbenika istine nema razlike između kafira koji to čini iz inata ili nečeg drugog. Niti između onoga ko se suprostavi vjeri islamu i onoga ko joj se pripiše a zatim se osudi radi kufra ili njegovog negiranja i tome slično.
Što se tiče ulaska u džennet onoga ko umre bez širka je nešto što je potvrđeno. Ako ne bude od počinilaca velikih grijeha na kojima je ustrajao, najprije će ući u džennet. Ali ako umre a bio je od onih koji su počinili velike grijehe i na njima ustrajali onda je on pod Allahovom voljom. Ako mu oprosti ući će u džennet, a ako ne onda će prvo biit kažnjen u Vatri a nakon izlaska iz Vatre ući će u džennet.[3]
[1] Fethul medžid, str. 102 – 103.
[2] Minhadž te'sis ve takdis, str. 60 – 71.
[3] Fethul medžid, str. 78 – 79.
| < « | » > |
|---|