Razlika između potvrđenog i nepotvrđenog šefata

Autor Milletu-Ibrahim | 19 Oktobar 2009

Razlika između potvrđenog i nepotvrđenog šefata u veličanstvenom Kur'anu

Kur'an je potvrdio šefat ne nekoliko mjesta dok ga je negirao na drugim. Da bi na osnovu toga postala jasna potvrda i negacija tevhida i širka.

Potvrđeni šefat je šefat roba, potčinjenog, posjedovanog, onog kome je njegov Gospodar naredio da se zauzima za onoga u kome postoje uslovi i koji se sačuvao od prepreka.

Negirani šefat je šefat ortaka, pomagača, savjetnika i td. Zato što je Allah jedini u Svojim svojstvima, djelima, rububijetu, uluhijetu, Njemu nema niko sličan po nazivu, niti ortak, niti pomagač. Zato će najsretniji ljudi sa Njegovim šefatom biti iskreni pripadnici tevhida, koji su se sačuvali od svakog vida širka i njegovih ogranaka. A što se tiče mušrika i idolopoklonika oni neće imati ni najmanjeg udjela u ovom šefatu.

Šejh Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:

Dvije su vrste šefata, šefat negiran u Kur'anu, a to je šefat za kafira i mušrika. Uzvišeni kaže:

"... prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva." (El Beqare, 254)

I kaže:

"Njima zauzimanje posrednika neće koristiti." (El Muddessir, 48)

I kaže:

"I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći." (El Beqare, 48)

I drugi slični ajeti ovima kao što kaže:

"Oni pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.’ Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto a On zna da ne postoji!’ Čist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim." (Junus, 18)

Allah obavještava da oni koji uzmu ove za svoje zagovarače kod Allaha, da ne zna da će se oni zauzimati za njih kod Njega u tome, a ono što se ne zna nema mu ni postojanja. Tako da je negirao postojanje ovog šefata pa je obavijestio da je to širk riječima: Čist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim. Uzvišeni u drugom ajetu kaže:

"A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: 'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili." (Ez Zumer, 3)

Sve do riječi:

"Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik." (Ez Zumer, 3)

Osudio je šefat onome ko uzme zagovarača smatrajući da će ga on približiti Allahu dok ga on udaljava od Njega, Njegove milosti i oprosta. Zato što je Allahu pripisao ortaka, taržeći od njega i žudeći njemu, oslanjajući se na njega i voleći ga kao što se voli Allah ili više od toga.

Druga vrsta je šefat kojeg je Kur'an potvrdio i koja je posebna za iskrene, a Allah ju je ogranilio sa dva uslova:

Prvi je da dozvoli zagovaraču da se zauzima. Kao što Uzvišeni kaže:

"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!" (El Beqare, 255)

Njegovo dopuštenje neće zaslužiti osim ako se smiluje Svom robu pripadniku tevhida griješniku. Pa ako mu se Uzvišeni smiluje dopustit će zagovaraču da se zauzima za njega.

Drugi je zadovoljstvo sa onim za koga dopusti zagovaraču da se zauzima za njega. Kao što Uzvišeni kaže:

"... oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati." (El Enbija, 28)

Tako da će dopuštenje biti ovom dato tek nakon što bude zadovoljan sa onim za koga se zauzima o čemu i govori ovaj ajet. A Allah se neće zadovoljiti osim samo sa tevhidom.[1]

Šejh Muhammed b. Abdul Vehab u svojoj knjizi Kitabu tevhid, i njegov unuk Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se svima smilovao, u pojašnjenju hadisa o šefatu kaže:

Kaže: Allah kaže:

"Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti." (Sebe', 22 – 23)

Ibnul Kajjim, rahimehullahu teala, o ovom ajetu kaže: Allah je dokinuo sve razloge za koje se mušrici vežu. Jer mušrik prihvata svoje božanstvo na osnovu koristi koju postiže, a korist neće postojati osim u kome se nađu ove četiri karakteristike: Da bude vladar u onome što njegov obožavatelj očekuje i želi od njega. A ako nije vladar onda da bude njegov ortak. A ako nije ortak onda da mu bude pomagač i savjetnik. A ako nije ni pomagač ni savjetnik onda da bude zagovarač kod njega.

Allah je negirao sva četiri stupnja postepen, krenuvši od najvećeg prema najnižem. Tako da je negirao vlast, ortaštvo, pomoć i šefat kojeg mušrik traži. Zatim je potvrdio šefat i to onaj u kojem mušrik nema nikakvog udjela. A to je šefat sa Njegovim dopuštenjem.

Ovaj ajet biva dovoljnim dokazom, svjetlošću i argumentom, ispoljavaju čisti tevhid, i prepreka svakoj osnovi širka i njegovih uzroka, onome ko shvati ovaj ajet.

Kur'an je ispunjen sa ovakvim i sličnim primjerima. Međutim većina ljudi ne osjeća suštinsko stanje u koje ulazi ili sadržava ovaj oblik. Misle da je ovo jedna vrsta čiji su nosioci davno otišli i da ih u tome niko nije naslijedio. I to je ono što se postavlja kao prepreka između srca i shvatanja Kur'ana.

Tako mi Allaha, ako su oni već prošli Allah je ostavio njima slične ili čak gore ili mimo njih neke, a Kur'anski odnos na njih je kao i odnos prema onima.

Ovo je ono što je Imam spomenuo o značenju ajeta što jeste suština islama. Ako što  Uzvišeni kaže:

"Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu, koji je bio vjere čiste? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja. "(En Nisa, 125)

Kaže: Ibn Abbas je rekao, ovo je nadimak Šejhul Islama Ahmeda b. Abdul Halima b. Abdu Selama b. Tejmijje El Harranija, Imama muslimana, rahimehullah.

Allah je negirao sve veze mušrika mimo Sebe

Kaže: Allah sve ono za šta se mušrici vežu. Negirao je da vlast može pripadati nekom drugom ili jedan udio od nje, mimo Njega ili da bude Allahov pomagač. Tako da ništa nije ostalo osim šefata. Ali je pojasnio da neće koristiti osim onome kome Gospodar dopusti. Kao što Uzvišeni Allah kaže:

"... oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati."(El Enbija, 28)

Ovo je negirani šefat, u kojeg se mušrici uzdaju na Sudnjem danu, onako kako ga je negirao Kur'an i o čemu je obavijestio Vjerovjesnik saws Da će doći i učini sedždu pred svojim Gospodarom te da će GA pohvaliti. Ali da prvo neće početi sa šefatom. Zatim će mu reći: Podigni glavu i reci bit ćeš saslušan. Traži dat će ti se. Zauzimaj se prihvatit će ti se. Pa mu je Ebu Hurejre rekao: Ko če se najviše obradovati tvom šefatu? Kaže: Onaj ko kaže La ilahe illallah iskreno iz srca.

To je dakle šefat za one iskrene uz Allahovo dopuštenje. A neće pripasti onim koji Allahu pripišu širk. Suština sve toga jeste ta da je Allah Taj Koji im je darovao ovu iskrenost. Tako da će im oprostiti posredstvom dove onih kojima je dopustio da se zauzimaju kako bi ih time počastio i da bi dostigli pohvalno mjesto.

Onaj šefat kojeg je Kur'an negirao je onaj koji u sebi sadrži širk. Zbog toga je potvrdio šefat na više mjesta ako je sa Njegovim dopuštenjem. A Vjerovjesnik saws je pojasnio da taj šefat ne pripada osim pripadnicima tevhidima i iskrenim robovima. Kraj.

Kaže: Ebu Hurejre je rekao, pa do kraja hadisa. Bilježe ga Buharija i Nesai od Ebu Hurejre. Kao što ga bilježi Ahmed a vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Hibban, a u njemu stoji: Moj šefat pripada onome ko iskreno kaže La ilahe illallah. Što će potvrditi njegovo srce ono što kaže jezik a jezik će potvrditi srce. Ono što jača ovaj hadis jeste predaja kod Muslima od Ebu Hurejre r.a. gdje kaže: Allahov poslanik saws kaže: Svaki vjerovjesnik ima prihvaćenu dovu. Ali svakom vjerovjesniku se dova ubrzala. Ja sam svoju dovu za šefat ostavio za moj ummet na Sudnjem danu, a ona će obuhvatiti svakog onoga ko umre a da nije pripisivao Allahu širk ni u čemu.

Autor, rahimehullah, je ovdje naveo govor Šejhul Islama, tako da je on došao na mjesto pojašnjenja i tumačenja hadisa o onome što je došlo u ovom poglavlju od ajeta. Nema sumnje da je ovo dovoljno sa potvrdom i lijepim sažimanjem. Allah najbolje zna.

Iskrenost je definisao na jedan veoma lijep način pa kaže: Iskrenost je voljeti samo Allaha i želja za Njegovim Licem.

Ibnul Kajjim, rahimehullah, o značenju hadisa od Ebu Hurejre kaže: Pogledaj ovaj hadis kako je najveći uzrok kojim se zaslužuje šefat učinio onim koji iskreno ispoljava tevhid. Suprotno od onoga što je kod mušrika a to je da se šefat postiže uzimanjem posrednika, njihovo obožavanje i uzimanje istih kao zaštitnika. Vjerovjesnik saws je izokrenuo u potpunosti ono što je bilo u njihovoj lažnoj tvrdnji obavijestivši da je uzrok šefata čisti tevhid. A nakon toga će Allah dati dopuštenje zagovaraču da se zauzima.

Od neznanja jednog mušrika je to što je ubijeđen da onaj ko uzme zaštitnika ili zagovarača misleći da će se on zauzimati i da će mu to koristiti kod Allaha. Isto onako kao što to biva kod posebno odabranih kod vladara i vođa, pri čemu im koristi njihovo prijateljstvo ili zaštita. Ali nisu shvatili da se kod Njega niko neće zauzimati osim sa Njegovim dopuštenjem i dok ne bude zadovoljan sa njegovim riječima i djelima. Kao što je u prvom dijelu rekao:

"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!" (El Beqare, 255)

A u drugom kaže:

"... oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati." (El Enbija, 28)

Tako da je ostao samo treći dio a to je da On nije zadovoljan riječi i djelom osim ako postoji tevhid i slijeđenje Njegovog poslanika saws. Ova tri dijela prekidaju svaku mrežu širka iz srca onoga ko je shvati i pripazi na to.

Zatim je, rahimehullah, spomenuo da postoji šest vrsta šefata:

Prvi Veliki šefat, od kojeg će se sustezati ulul azm, alejhimu salatu ve sselam, sve dok ne dođe do Poslanika saws. Pa će reći: Ja ću prihvatiti. I to će biti onda kad se svi ljudi proklone vjerovjesnicima u molbi da se zauzimaju za njih kod Gospodara da im olakša stajanje na skupu. Ovo je poseban šefat samo Poslaniku saws u kojem mu se niko neće pridružiti.

Drugi: Njegov šefat za stanovnike dženneta da uđu u njega. Ebu Hurejre je spomenuo ovaj šefat u dugačkom hadisu oko kojeg su se složili Buharija i Muslim.

Treći: Njegov šefat za ljude griješnike od njegovog ummeta koji su svojim grijesima zaslužili ulazak u Vatru. Pa će se zauzimati za njih da ne uđu u nju.

Četvrti: Njegov šefat za griješnike od pripadnika tevhida koji će ući u Vatru radi svojih grijeha. Mnogo je mutevatir predaja od Vjerovjesnika saws koje govore o ovom šefatu. Oko toga su se složili ashabi i svi pripadnici ehlu sunneta. Novotarom su proglasili onoga ko negira ovaj šefat. Osudili su svakog takvog novotara i prozivali ga zabludjelim.

Peti: Njegov šefat za stanovnike dženneta da im poveća nagradu i položaj, i ovo je nešto oko čega ne postoji neslaganje.

Svaki od ovih šefata je poseban za iskrene pripadnike tevhida koji nisu Allahu pripisali zaštitnika niti zagovarača. Kao što Uzvišeni kaže:

"I opominji Kur’anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – da bi se Allaha bojali." (El En'am, 51)

Šesti: Njegov šefat za neke nevjernike od njegove porodice da im se olakša patnja, a ovaj šefat se posebno odnosi na Ebu Taliba i nikoga više.[2]

[1] Kurretu ujunil muvvehidin str. 97.

[2] Fethul medžid, str. 201 – 208.